Flag

An official website of the United States government

Obraćanje ambasadora Murphyja prilikom dodjela nagrada na Novinarskoj akademiji
7 minuta za pročitati
29 Septembra, 2022

professionals posing together

Dobar dan svima. Hvala vam na toploj dobrodošlici. Čast mi je prisustvovati današnjoj ceremoniji dodjele nagrada Novinarske akademije.

Od srca čestitam, ne samo onima kojima su danas uručene nagrade, već i svima vama koji ste učestvovali u ovom programu. Radujem se našoj diskusiji koja će uslijediti nešto kasnije pa vam obećavam da moj govor neće bit predug. Ali, želim iskoristiti ovu priliku da kažem nešto o pomirenju i o ulozi koju vi – mladi novinari i studenti u BiH – možete imati u preokretu u ovoj zemlju.

Rat u BiH od 1992-95. godine bio je tragedija. Stotinu hiljada života je ugašeno, počinjeni su strašni zločini, uključujući genocid. Ove ratne rane nisu zacijelile, a ukoliko ne zacijele, ljudi u BiH neće moći uživati u stabilnoj, demokratskoj i prosperitetnoj budućnosti kakvu žele i zaslužuju.

Prepoznajte i prihvatite činjenice, mlade učite istini, poštujte žrtve, neumorno radite na lociranju, pronalaženju i identifikovanju nestalih te energično istražujte i gonite osumnjičene koji su i dalje među nama, na slobodi. Ovo je jedini put koji vodi ka budućnosti koja će pomiriti ljude u BiH, koji vida rane ove zemlje i garantuje pravičan i trajni mir među potomcima onih koji su prošli patnju i izgubili živote u periodu od 1992-95. godine.

Man speaking into micOvakva budućnost nije moguća ukoliko politički lideri u BiH svoju poziciju uporno koriste s ciljem podjele umjesto pomirenja. Ono što slušamo prethodnih nekoliko sedmica ove izborne kampanje u velikoj mjeri ilustruje taj problem, ali BH politički lideri su koristili svoje agresivne tribune kako bi ljude u ovoj zemlji dijelili i proizveli strah koji će potrajati mnogo duže od tri sedmice.

I tako već godinama. Lako je otupjeti na takve stvari, podvesti pod ono uobičajeno “tako je to” i pretpostaviti da su posljedice toga jesu ili će biti minimalne. E, to je greška.

Za početak, društveno tkivo u BiH je krhko. Nerazumno je, štaviše nelogično, očekivati da će se, takvo kakvo je, oduprijeti udarcima koje mu zadaju lideri ove zemlje, dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom.

Na vašoj je generaciji – generaciji koja nije rođena u vrijeme rata, koja ne snosi nikakvu odgovornost za zločine počinjene tokom rata, niti za brojne probleme sa kojima se BiH danas suočava – da izbavi zemlju iz ove situacije i zaliječi njene rane. To mora uključivati i definisanje puta ka pomirenju.

Velik je to zalogaj i mnogo je mladih koji se opiru porivu da se nešto čini. Shvatam njihovu frustraciju kao što shvatam i zašto je tako veliki broj građana izgubio vjeru u svoje političke lidere i zašto napuštaju BiH kako bi bolju budućnost za sebe i svoje porodice gradili drugdje.

Ali, ja ne gubim nadu. Naročito kad vidim grupu mladih novinara, poput vas, koji su se u koštac uhvatili s pitanjem pomirenja.

Mediji mogu zauzimati značajno mjesto u izgradnji tolerantnijeg i mirnijeg društva; ustvari, rekao bih da su obavezni da to čine. Ne iz razloga što mediji pred sobom imaju neku specijalnu moralnu misiju ili zadatak, već iz razloga što mediji imaju fundamentalnu odgovornost za istinito izvještavanje. I, kada politički lideri u zemlji lažu, bilo o prošlosti ili sadašnjosti, onda je na medijima da ih pozovu na odgovornost i da svojim čitaocima, slušaocima ili gledaocima predstave činjenice.

U tom kontekstu za vas danas imam dva jednostavna, a opet krajnje zahtjevna zadatka:

Prvo – budite posvećeni traženju istine i hrabri da o njoj pišete. Predmet vašeg istraživanja mora, prije svega, služiti javnom interesu, ne određenom etničkom ili političkom narativu. Vaše priče moraju nepokolebljivo sagledati bolna pitanja jer samo tako Bosna i Hercegovina može ozdraviti. Zbog toga ćete biti izloženi kritikama – ponekad će se kritike činiti nepodnošljivim – ali, ako ste novinar, radite svoj posao.

Drugo – s poštovanjem pišite o žrtvama rata, bez obzira na njihovu etničku pripadnost ili mjesto na kojem ih je nesreća zadesila. Vjerujem da ćete uvidjeti da bez obzira na jezive pojedinosti u vezi sa određenim događajem, u cijeloj BiH postoji mnogo bola i patnje koji su univerzalni. Među žrtvama ne postoji hijerarhija. Neki zločini objektivno su gori od drugih i kao takve ih treba i prepoznavati, ali majka koja je izgubila sina ili kćer, supruga koja je izgubila muža, zatvorenik koji je bio podvrgnut batinama i mučenju i vojnik koji je nasumično pogubljen – svi su oni, poput svih nas, ljudska bića koja nisu zaslužila takvu sudbinu.

Pisati istinu nije lako, ali budite srčani, ugledajte se na hrabrost novinara heroja kroz istoriju, onih koji su se usudili suprotstaviti se sili većoj od njih samih zarad istine. Američki novinari, poput Uptona Sinclaira, Ide B. Wells, Carla Bernsteina i Boba Woodwarda bili su, svi redom, napadani, čak prezreni, kada su njihove priče prvi put ugledale svjetlost dana.

Kako god, te priče su promijenile poimanje ozbiljnih pitanja poput nehumanih radnih uslova u mesnoj industriji, užasnog nasilja nad Afroamerikancima u doba linčovanja i korupcije jednog američkog predsjednika. Te priče su promijenile tok istorije i Ameriku učinile boljim mjestom.

Ovdje, u BiH, neki od vaših starijih kolega hrabro su se bavili istraživačkim novinarstvom i pisali o ratnim zločinima, na primjer o Kazanima i Korićanskim stijenama. Njihove priče razotkrile su istinu, a nevinim žrtvama pružile poštovanje i dostojanstvo. Tako su, čineći obje ove stvari, doprinijeli pomirenju.

Jasno mi je da je politički dijalog u današnjoj BiH takav da je nepopularno prihvatati različitost, nadilaziti nacionalnost i religiju te prihvatati univerzalnu humanost i pojedinačne različitosti građana. Ali, ako ćemo biti iskreni prema sebi samima, ovo drugo čini srž bosanskohercegovačke kulture i naslijeđa.

Kao novinari možete pomoći da se obnove stare veze i eliminišu podjele. Ne sumnjam da ste dorasli zadatku da zauzmete pozitivnu i vodeću ulogu u budućnosti BiH, što dokazuju i današnje nagrade i trud koji ste uložili u ovaj program.

Za kraj, volio bih citirati pokojnog nadbiskupa Desmonda Tutua koji je jednom prilikom rekao: “Proces pomirenja nije prijatan; ne podrazumijeva pretvaranje da su stvari bile drugačije nego što uistinu jesu. Pomirenje koje počiva na neistini, na ignorisanju stvarnosti, uopšte nije pomirenje.”

Želim vam svu sreću i čestitam.