Rektorat Univerziteta u Sarajevu
Dobro jutro!
Prvo bih se zahvalila rektoru Avdispahiću koji mi je uputio poziv da dođem i razgovaram sa vama. Hvala svima koji ste me srdačno dočekali i odvojili vrijeme od nastave kako biste mi se pridružili. Čast mi je da vam se mogu obratiti u ovoj istorijskoj instituciji, ali se ipak nadam da ćemo danas govoriti o budućnosti. Moj će govor trajati nekih 10, 15 minuta, a nakon toga iskreno želim čuti vaša razmišljanja i odgovoriti na vaša pitanja. Ono što je bilo najvrijednije tokom mojih prvih mjeseci u Bosni i Hercegovini je prilika da neposredno razgovaram sa građanima Bosne i Hercegovine – a danas, po prvi put, imam priliku da razgovaram sa grupom studenata, poput vas.
U ponedjeljak će biti tri puna mjeseca otkako sam u BiH, i imala sam sreću da se sastanem sa mnogima, od najviših zvaničnika u vladi i privredi, preko lidera u nevladinim organizacijama koji se bore za rodnu jednakost, do uspješnih poduzetnika, poljoprivrednika i penzionera koji se samo nadaju da će dobiti penziju. Posjetila sam Doboj i Maglaj, Mostar i Trebinje, Srebrenicu. Jedno od pitanja koje uvijek postavljam sa željom da dobijem što bolji uvid u situaciju u Bosni i Hercegovini je “ko čini novu generaciju lidera u ovoj zemlji – na koga treba obratiti pažnju?” Interesantno je da mnogi iz establišmenta ne znaju odgovor na to pitanje, ali kad pitam mlade ljude, oni mi kažu: “Gledate u njih”. Nadam se da mnogi od vas planiraju da u budućnosti budu lideri ove lijepe zemlje. I ako je to slučaj, nadam se da će naša današnja razmjena mišljenja biti otvorena i iskrena.
Među prijateljima mora biti iskrenosti, a SAD su pokazale da su pravi prijatelj Bosni i Hercegovini. U protekle skoro dvije decenije od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, investirali smo preko 1,7 milijardi američkih dolara u obnovu i revitalizaciju zemlje. Skoro 30.000 pripadnika američke vojske dali su podršku IFOR-u i SFOR-u kako bi osigurali mir i stabilnost u BiH, tako potrebne za oporavak nakon rata. Pored takvih istorijskih veza, trenutno imamo situaciju da širom SAD živi 350.000 Amerikanaca bosanskog porijekla, te očekujemo da snaga i dubina ovih veza ne samo opstanu, nego i ojačaju.
S obzirom da sam još uvijek nova u složenoj političkoj sceni ove zemlje, proteklih mjeseci sam smatrala da je mudrije pokušati manje govoriti a više slušati. Možda, na žalost naših kolega iz presa, nisam davala intervjue, držala pres konferencije, pisala komentare ni govorila o glavnim politikama. Zapravo, moj glavni prioritet je bio da čujem šta imaju reći građani iz cijele BiH. Nakon prikupljenih informacija od građana iz cijele zemlje, sazvala sam predstavnike iz većine odjela u Ambasadi, Amerikance i lokalno osoblje, i odvukla ih od njihovog radnog mjesta u moju kuću gdje su velike količine kafe i žučna rasprava rezultirale eksplozijom ideja. Tražila sam od mog tima da razmišlja nekonvencionalno, izvan tradicionalnih normi i ograničenja, a zamoliću i vas da učinite isto. Imali smo potpuno iskren i otvoren razgovor ne samo o onim najvećim problemima sa kojima je suočena ova zemlja nego i o tome kakav je pristup prevazilaženju tih problema bio u prošlosti, i što je još važnije, na koji način usmjeriti našu pažnju u budućnosti. Koji je naš cilj? Da pomognemo da se postigne istinski napredak koji je potreban građanima ove zemlje. Na osnovu svih tih razgovora, vjerujem da je ključno postići napredak u sljedećih pet oblasti.
Prvo, a možda i najvažnije, neće vas iznenaditi, jeste da smo razgovarali o potrebi za političkom reformom – i da, razgovarali smo i o ustavnoj reformi. Na kraju krajeva, zaista mislim da će u procesu pristupanja EU te vrste reformi biti neizbježne. Mi čvrsto vjerujemo da je budućnost Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji i NATO savezu, a svi novi kadidati za članstvo u EU morali su mijenjati ustav. Prije nego što je postala članica EU, Hrvatska je morala izmijeniti 12 ustavnih poglavlja kako bi svoje zakonodavstvo uskladila sa standardima EU, te pretpostavljam da će i susjedne zemlje-kandidati, uključujući BiH, morati uraditi isto.
Ovdje u BiH, situacija je još složenija, jer je ustavni okvir nastao kao dio cjelokupnog sporazuma koji je imao za cilj da okonča rat. Dejtonski sporazum i dalje služi svrsi, to svi moramo istaći i poštovati. Međutim, taj rat je završen prije dvadeset godina i BiH danas treba da gleda u budućnost. Želim jasno reći da postojeći okvir dopušta postojanje potpuno funkcionalne države ukoliko postoji politička volja, te želim ponoviti da su SAD uvijek poštovale Bosnu i Hercegovinu kao suverenu državu, koja unutar njenih međunarodno priznatih granica ima dva entiteta, Federaciju BiH i Republiku Srpsku, kao i Distrikt Brčko.
Kada to kažem, želim istaći da su fundamentalne političke reforme – čak i u sadašnjoj strukturi – od ključne važnosti. Ne samo kao uslovi za konačan ulazak u EU, nego i zbog konkretnih razlika u pogledu kvaliteta života koje bi te reforme istovremeno donijele. Tokom posljednjih deset godina, bilo je nekoliko većih i manjih inicijativa čiji je cilj bio reforma ustava, poput “Aprilskog paketa”, Prudskog sporazuma, Butmirskog procesa i naravno, pregovora o pitanju Sejdić-Finci. Nijedna od njih dosad nije dala rezultate. Ali, ako građani i lideri BiH, bez obzira jesu li iz Banjaluke ili Mostara, Sarajeva i Brčkog, žele bolju budućnost za svoje zajednice i svoju djecu, moraju se ponovno angažirati i raditi na ovoj važnoj temi. Građani moraju u potpunosti shvatiti da reformski proces nije isključiva odgovornost diplomata i političara – i oni sami moraju učiniti da se njihov glas čuje i reći svojim izabranim predstavnicima šta žele, te zahtijevati njihovu odgovornost u vezi sa ispunjenjem zahtjeva.
Usko povezano sa potrebom za političkim reformama jeste pitanje načina na koji SAD mogu dati značajan doprinos ekonomskim reformama u BiH da bi se konačno počela otvarati nova radna mjesta, te poboljšao kvalitet života građana. Puno sam razgovarala sa članovima Američke trgovinske komore o ovim pitanjima, a trenutna inicijativa EU zahtijevat će čitav niz ekonomskih reformi – od kojih će se mnoge odnositi na oblasti koje se tiču i koje su najbitnije za građane, poput rješavanja pitanja plaća i beneficija u javnim preduzećima, pojašnjavanja procedura i regulativa kojima će se osigurati da lideri rade posao za koji su plaćeni i identificiranja oblasti u kojima vlada rasipništvo i zloupotreba, a sve to da bi poreski obveznici dobili ono za šta izdvajaju novac. Sve su one pobrojane u brošuri “Compact for Growth” (Sporazum za rast i zapošljavanje), koja je izdata prošle godine. I sve ovo može biti ostvareno unutar sadašnje Dejtonske strukture – naravno, opet kažem, ukoliko postoji politička volja. Reforma javne uprave ima potencijal da značajno poboljša efikasnost pružanja usluga, reducira troškove za građane i rastereti privatni sektor u ekonomiji koji se trenutno nalazi u smrtnom zagrljaju vlasti.
Mnogi od vas koji će uskoro diplomirati vjerovatno razmišljaju o očajničkoj potrebi za fleksibilnijim tržištem rada što bi podstaklo firme da upošljavaju više ljudi. Zastarjele zakone o radu i kolektivne ugovore teško je mijenjati u svakoj zemlji, jer su zaštićeni moćnim silama – ali, jedini način za otvaranje novih radnih mjesta jeste moderniziranje ovih sporazuma. Također, da bi BiH postala konkurentna i da bi znanje i vještine njenih talentiranih poduzetnika bili iskorišteni za generiranje šansi za zapošljavanje i služili općem dobru, moraju biti zaštićena prava na intelektualno vlasništvo, a trgovinski zakoni i regulative širom zemlje – cijele zemlje – moraju biti harmonizirani.
Također je potrebno da se konkretno razgovara o budućnosti državnih firmi u kojima se slične reforme moraju pozabaviti utjecajem i pokroviteljskim sistemom koji političke partije koriste u odabiru izvršnih direktora, odbora direktora, uposlenika, a često na štetu menadžerskih vještina i tehničke kompetentnosti. Zbog toga su te iste kompanije osuđene na rastrošnost i loše upravljanje, a neke od tih kompanija su, iz istog razloga, već sada, u osnovi bankrotirale. Postoji nekoliko profitabilnih državnih kompanija, ali pomislite samo koliko bi još uspješnije te kompanije bile da se politika ne miješa u njihov rad. Moje pitanje vama je kako da natjeramo one koji imaju kontrolu i interes u ovim kompanijama da odustanu od te prakse zarad općeg dobra. Dio odgovora je sigurno u transparentnosti i zahtjevima građana za odgovornim poslovanjem ovih kompanija.
Što nas dovodi do problema korupcije.
U državi Virginia sam živjela nekoliko godina. Sedmicu dana prije no što ću krenuti u Sarajevo, guverneru Virginie izrečena je zatvorska kazna – to je prvi guverner Virginie u historiji koji je optužen i osuđen za neko krivično djelo. Ono što mi ljudi u ovoj zemlji kažu je da oni čekaju. Čekaju da vide ko će biti prva “nedodirljiva” osoba u BiH koju će državni pravosudni sistem ove zemlje pozvati na odgovornost zbog prodaje radnih mjesta ili krađe novca poreskih obveznika. Svima je poznato da se sa kulturom nekažnjivosti u BiH mora prestati da bi se išlo naprijed – strašne su priče o korupciji koje sam čula. I mi posmatramo i čekamo, ali ne sjedimo skrštenih ruku – a ne biste trebali ni vi.
Naša ambasada ima višeslojni i višestruki pristup podršci nastojanjima koja su usmjerena na borbu protiv korupcije kroz rad sa ključnim elementima u pravosudnom sektoru na svim nivoima – od policije i sudija do tužilaca – da bi se pomoglo u pripremi jakih slučajeva vezanih za korupciju i organizirani kriminal. Još puno više treba uraditi, i mi želimo raditi sa novim vlastima na iznalaženju novih načina rješavanja ovog aktuelnog problema. Pored rada s vlastima, aktivno podržavamo i grupe građanskog društva u njihovom agitiranju i zahtijevanju transparentnosti. Pomažemo njihova nastojanja da prošire zakone koji se odnose na korupciju da bi uključivali zaštitu zviždača, konflikt interesa i finansiranje izbora.
Koliko god da su važna sva ova pitanja za budućnost Bosne i Hercegovine, smatram da je jedna tema možda još važnija. Kako bi ova zemlja iskoristila ogromno bogatstvo svog ljudskog potencijala – a tu spadate i vi i studenti koji će doći poslije vas – željela bih se dotaći ključne teme, a to je reforma obrazovanja. BiH u ovom trenutku ne posjeduje veći resurs od kolektivne kreativnosti, inovativnosti i težnji koje ispoljavaju mladi u ovoj zemlji. I poslovni ljudi, i prosvjetni radnici, i roditelji – svi mi govore da vaš obrazovni sistem nije u skladu sa vremenom u kojem živimo; svi smatraju da vas taj sistem sprečava da ostvarite potpuni potencijal u trenutku kada je vašoj zemlji očajnički potrebno sve što joj možete ponuditi kako bi se oporavila i postala konkurentna na globalnom tržištu. Za razliku od većeg dijela ostatka svijeta, ovdje već postoji kvalitetna infrastruktura za obrazovanje. Opet se, dakle, radi o političkoj volji da se modernizuju nastavne metode, da se osiguraju neophodna sredstva, da se inkorporira tehnologija i osigura da svaki student ima pristup kvalitetnom obrazovanju zasnovanom na principima raznolikosti, pomirenja i univerzalnih ljudskih prava – bez obzira kako se zovete, bez obzira odakle ste.
Iznijela sam četiri strateška prioriteta za buduće aktivnosti Američke ambasade.Primijetićete da su svi oni zajednički izazovi za sve u BiH i da podrazumijevaju zajednička rješenja. To me dovodi do pete i posljednje stvari o kojoj želim govoriti. Bosna i Hercegovina ima kompleksnu istoriju. Mi uvažavamo strukture koje su kreirane prema Daytonu. Ali, to ne znači da građani ove prekrasne zemlje ne mogu promovirati zajedničku viziju za budućnost i zajednički osjećaj ponosa u ovoj predivnoj zemlji. To smo svi vidjeli za vrijeme katastrofalnih poplava koje su se desile prije gotovo godinu dana kada su se građani Šamca, Doboja i Doboj Juga, kao i građani iz drugih dijelova zemlje, zajedno, kao komšije, suprotstavili kriznoj situaciji. Gdje je to bilo potrebno, rafting klubovi, studenti, poljoprivrednici i vlasnici malih preduzeća pomagali su jedni drugima bez obzira na etničku pripadnost. Svjedočili smo sličnoj saradnji i herojstvu pripadnika Oružanih snaga BiH koji su spašavali žrtve poplava. U svakodnevnom životu ima ovakvih primjera – građani koji zajedno podržavaju nogometnu selekciju na Svjetskom prvenstvu, prihvataju državne praznike ili podržavaju nastojanja da se otvori Zemaljski muzej kako bi svi opet mogli uživati u raznolikom kulturnom naslijeđu i podijeliti ga sa posjetiocima iz cijelog svijeta. Građani BiH će puno više postići budu li zajednički radili za opće dobro, nego što će postići sukobljavajući se. Postoji toliko toga u BiH na šta trebate biti ponosni – bogata istorija, izobilje resursa, veličanstvene prirodne ljepote i mogućnost ostvarenja svijetle i prosperitetne budućnosti u Evropi. Moje osoblje iz Ambasade i ja stalno tražimo načina da vam u svemu ovome pomognemo.
Kada sam stigla u januaru mjesecu, pokrenula sam projekat s ciljem obilježavanja dvadesete godišnjice mira: “Izaberi zadatak, budi promjena – Choose the Cause, Be the Solution”. Naš cilj je da potaknemo 20.000 volontera da nađu načina da unaprijede svoje lokalne zajednice, škole ili naselja u kojima žive. Želim pozvati sve vas da se pridružite ovom izazovu i nađete načina da doprinesete napretku vaše zemlje. Na dan 22.aprila predvodiću tim Ambasade, uz podršku Američke trgovinske komore i američkih vojnika koji rade pri NATO štabu u Sarajevu, koji će ići u Doboj, Maglaj i Doboj Jug u sklopu kampanje čišćenja okoliša na Dan planete Zemlje. Kada sam u februaru posjetila to područje bila sam zapanjena količinom smeća koje je ostalo nakon poplava. Mi želimo uraditi što mi možemo kako bi ta prekrasna rijeka i njen okoliš bili spremni za ljetnu turističku sezonu. Sarađujemo sa lokalnim načelnicima i gradonačelnikom i očekujemo da će nam se u ovoj kampanji pridružiti stanovnici svih ovih opština. Na kraju, nadam se da ćete izabrati vaš zadatak, bez obzira da li se radi o čišćenju lokalnih zajednica, otvaranju novih firmi, bavljenju politikom ili prosvjetom. Bosni i Hercegovini su potrebni svi vaši talenti da bi ona postala zemlja dobrih šansi.
Hvala vam na pažnji i sada ću sa zadovoljstvom saslušati vaša razmišljanja i pitanja.
