Flag

An official website of the United States government

Izazovi i šanse – Govor pomoćnika državnog sekretara James O'Briena na Univerzitetu u Sarajevu
22 minuta za pročitati
2 Februara, 2024

Dobar dan.  Hvala svima što ste odvojili vrijeme da budete danas ovdje.  Želim izraziti zahvalnost rukovodstvu Univerziteta u Sarajevu i Fakultetu političkih nauka, dr Škrijelju i dr Turčalu, te osoblju Univerziteta što su nas ugostili danas.

Također mi je iznimno drago što sam ovdje sa ambasadorom Murphyjem, koji izvanredno zastupa interese SAD i građana BiH dok nastoje osigurati bolji život u BiH kao zemlji koja je dio cjelovite i slobodne Evrope.

Moje iskustvo sa BiH počelo je u teškom trenutku u istoriji ove zemlje.  U januaru 1992. imenovan sam za pravnika u američkom State Departmentu koji je zadužen za zakone o ratu, zločinima protiv čovječnosti i genocidu.  Kada je rat počeo u BiH u aprilu te godine, ja sam evidentirao zločine, sakupljao izjave svjedoka i dokaze, te pomogao da se uspostavi Međunarodni tribunal.  Kada su SAD počele predvoditi mirovne pregovore, radio sam kao glavni pravnik za mirovne pregovore između Bošnjaka i Hrvata, što je dovelo do Washingtonskog sporazuma 1994. godine.  Potom sam bio uključen u Daytonski proces 1995. kao izaslanik predsjednika Clintona.  Počeo sam posjećivati Sarajevo i mnoge dijelove BiH prije skoro 30 godina.  Volim se vraćati jer vidim napredak u zemlji koju sam prvi put upoznao kroz izjave svjedoka.

Danas želim govoriti kao stari prijatelj zemlje, cijele zemlje, o jednoj šansi, te o ozbiljnoj prijetnji koja dolazi iz zemlje, a onda predložiti pravac djelovanja.

Ono što mene brine jednostavno je: BiH rizikuje da propusti naredni voz ka Evropi zbog ličnih interesa njenih političkih lidera.  Pred njom je rizik podjele izazvan secesionističkim prijetnjama iz Republike Srpske.

 

ŠANSA

SAD su uvijek željele integraciju Zapadnog Balkana u evro-atlantske institucije i u evro-atlantsku budućnost.  Istina je da je postignut značajan napredak u samoj obnovi BiH, te da su države iz regiona koje su bile izložene posljedicama ratova iz devedesetih godina proteklog stoljeća ušle u EU i NATO.

Približavamo se novom ključnom trenutku u kojem postoji mogućnost za napredak.

EU je najavila namjeru da otvori pristupne pregovore sa devet zemalja.  Kao što je predsjednica von der Leyen kazala prošle sedmice, mart je ključan za BiH jer će tada Vijeće Evrope odlučivati da li je BiH spremna za naredni korak.  SAD u potpunosti podržavaju integraciju BiH u evro-atlantske institucije, uključujući EU.  Napredak u pregovorima o proširenju sa Ukrajinom i Moldavijom daje zamah koji nismo vidjeli od posljednjeg značajnijeg proširenja EU 2007. godine.  Ova šansa je stvarna, ali jednom kada ovaj voz napusti stanicu, novog možda neće biti zadugo.

Međutim, proces proširenja će potrajati.  Zato je EU najavila namjeru da izradi Plan rasta za Zapadni Balkan.  On je jednostavan i biće uskoro dostupan: u zamjenu za reforme, EU će omogućiti građanima BiH pristup dijelovima jedinstvenog tržišta.  Čak će i osigurati određena sredstva za reforme i proces integracije, vjerovatno nešto manje od jedne milijarde eura samo za BiH.

Prošle sedmice predstavnici ostalih pet država sa Zapadnog Balkana sastali su se u Skoplju (BiH je poslala kratak video).  Dogovorili su se sa EU i SAD da će ove godine napraviti dva praktična koraka – jedan da se smanje troškovi prenosa sredstava, i drugi da se proširi opseg brzog kretanja roba preko zelenih koridora.  Tri države su također dogovorile početak provedbe mjera iz Berlinskog procesa kako bi se ljudi mogli prekogranično zapošljavati.  Nadam se da se BiH može pridružiti ovim procesima.  Ovi koraci mogu predstavljati početak stvarnog ekonomskog rasta, jer će kompanije i ljudi napredovati u lancu vrijednosti i pripremati se da postanu dijelom Evrope.

Zašto je to bitno? Jer BiH rizikuje da doživi neuspjeh.  Prema određenim podacima, 47% vaše populacije ne živi ovdje.  Nema veće osude političkog rukovodstva od te činjenice.  Štaviše, prema “Catch-up Indexu”, BDP po glavi stanovnika u BiH iznosi svega jednu trećinu prosjeka u EU, a u protekloj deceniji je bilo jako malo napretka po tom pitanju.  Pored toga, BiH privlači najmanji procenat direktnih stranih investicija u odnosu na svoj BDP od svih zemalja Zapadnog Balkana.  Procenat nezaposlenih među mladima je oko 30 posto.  Mogao bih još nabrajati, ali ljudi u ovoj zemlji znaju ove stvari bolje nego iko drugi.  Oni žive u stvarnosti sa ovim brojkama svaki dan.  Mogućnost koju nudi EU to može promijeniti ukoliko BiH uspije prevazići sadašnje izazove.

 

PRIJETNJA IZNUTRA

Od svih izazova sa kojim se BiH suočava, nijedan nije veći od eskalacije retorike, posebno priče o secesiji.

Da budem potpuno jasan po ovom pitanju: SAD čvrsto podržavaju suverenitet, teritorijalni integritet i multietnički karakter BiH.  Pozivi na stvaranje novih granica ili promjenu međunarodno priznatih granica, pokušaji da se potpiruje i slavi etničko i nacionalističko nasilje, nepoštivanje ključnih institucija poput Ustavnog suda – predstavljaju anti-daytonsko, neustavno i opasno djelovanje.

Odgovorićemo na anti-daytonsko i neustavno djelovanje i nećemo dozvoliti da maligni akteri dijele državu.

Pazite, ovo nije ništa lično.  Poznajem mnoge lidere u BiH i radio sam s njima u proteklih gotovo 30 godina.  Ovdje se radi o pitanju od interesa za obje naše zemlje.  Čini se da neki lideri misle da su važniji ako njihovo ime izgovaraju međunarodni zvaničnici, te uživaju u napadima na međunarodne zvaničnike poimenično.  To je suludo.  U mom govoru ću odvojiti ponašanje od  pojedinaca i spominjaću pojedince samo kada je to neophodno.

Tačno je da je Dayton stvorio komplikovanu strukturu vlasti sa mnogo mogućnosti za blokadu inicijativa, ali je on također pokazao kako dalje.

  • On predviđa da se zajednički rješavaju nesuglasice kroz daytonski sistem, ne van njega, ili prijetnjom da se napusti taj proces.
  • Dayton jasno kaže da je budućnost BiH u Evropi i da će država evoluirati koliko je potrebno da bi se to desilo. Proces izgradnje države koji je uslijedio nakon potpisivanja Daytona i koji je vremenom rezultirao reformama državne strukture u BiH uvijek je bio i ostaje dio Daytona.
  • U Ustavu se također opetovano navodi da će se svi zvaničnici i institucije u BiH pridržavati evropskih standarda i međunarodnog prava u sklopu službenih dužnosti.

To je struktura i tkivo Ustava i svaki zvaničnik koji sugerira da postoji neki drugi zakonski osnov odstupa od Daytona.  Ja znam.  Bio sam u Daytonu.  Ja sam bio pravnik koji je radio sa stranama u Daytonu kada se sporazum pisao.

Tako da je bolno, za mene kao pravnika, kada čujem netačne argumente koje iznose neodgovorni političari i advokati koje plaćaju vašim novcem.  Ti argumenti bi zemlju odvukli u prošlost, ne ka inicijalnom miru, nego ratu koji mu je prethodio.

Oprostite mi što ću proći kroz nekoliko odredbi kako bih vam dočarao o čemu govorim.

 

Jedna zemlja

Ustav potvrđuje da je BiH jedna zemlja, bez prava na otcjepljenje ili podjelu.  Član I, stav 1 – ustvari, tamo gdje otprilike sve i počinje – glasi:

Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada “Bosna i Hercegovina”…nastavlja svoje pravno postojanje…sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom…

“Unutrašnja struktura” pojavljuje se u stavu 3 i spominje “dva entiteta”, Federaciju i Republiku Srpsku, unutar BiH.  BiH nije bila, niti je unija ili konfederacija dvije države.  Entiteti su potčinjeni državi BiH, i da budem kristalno jasan, Republika Srpska nije država i nema atribute državnosti.

Pošto nastavlja pravno postojanje države koja joj je prethodila, BiH je zadržala ulogu u međunarodnim organizacijama i sporazumima.  Godine 2001. BiH je potpisala Sporazum o pitanjima sukcesije bivše Socijalističke Federalne Republike Jugoslavije (SFRJ), kojeg je ratifikovala Parlamentarna skupština BiH i državnu imovinu pripisala Bosni i Hercegovini, a ne entitetima.  Postoji način da se razgovara o imovini tako što će se o tome govoriti u relevantnim institucijama.  Ali je polazna tačka i dalje jasna: imovina pripada državi.

Ustav također jasno navodi da se u BiH mora osigurati neometano kretanje ljudi, dobara, usluga i kapitala.  Član 1, stav 4, glasi:

Nijedan entitet neće uspostaviti nikakvu kontrolu na granici između entiteta.

Neki sada govore o nezavisnosti RS ili o “nezavisnosti RS unutar BiH”, te zamišljaju kontrole na međuentitetskoj liniji razgraničenja.  To je izmišljeni “izvorni Dayton” koji obećava povratak na blokade na putevima, uznemiravanje i barikade koje smo gledali u ratu, umjesto riječi sadržanih u stvarnom Daytonu, koje su te prepreke uklonile.  To je apsurdan i loš zakon, ali opasan u realnosti.

 

Državne institucije

A sada ću nešto reći o odgovornostima bh. vlasti.  Na kraju rata svi su znali da će državnim vlastima uspostavljenim u skladu sa novim ustavom biti potrebno vrijeme da se pripreme da preuzmu obaveze neophodne za upravljanje zemljom koja je izašla iz razarajućeg rata.

Zato su mnoge nadležnosti ostale gdje su i bile, ali sa jasnim razumijevanjem da će vlasti na nivou BiH preuzeti više odgovornosti u skladu sa dogovorom prema ustavnim procedurama (kao što se često dešavalo početkom 21. stoljeća) i po potrebi.  SAD su marljivo radile kako bi pomogle političkim liderima da nadograde ovlasti iz Daytona u proteklim godinama i zato danas BiH ima jedinstvene oružane snage, jednu obavještajnu agenciju i druge potrebne institucije kako bi država ispunila svoje obaveze prema građanima.  Ove ustavne procedure se posebno navode u članu 3, stav 5 Ustava BiH.  Njima se omogućava uspostava novih ovlasti i institucija prema dogovoru, što se također pojavljuje u drugim dijelovima Sporazuma (uključujući pitanje imovine, povratka raseljenih lica i izbore).

Želim da obratimo pažnju na jedan dio te odredbe:

Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima…koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta BiH…

Namjera je da ova nadležnost evoluira u skladu sa okolnostima, posebno ukoliko BiH evoluira i pridruži se Evropi.  Državna vlast mora služiti kao oslonac za BiH u provođenju obaveza neophodnih kako bi se proveo Plan rasta za Zapadni Balkan i proces pristupanja EU.  Svi koji žele da spriječe funkcionalnost postojećih državnih institucija ili da onesposobe državnu vlast da provodi reforme neophodne za realizaciju četiri osnovne evropske slobode, čine BiH manje slobodnom, manje prosperitetnom i manje evropskom.

 

Sudovi i evropsko pravo

Ukoliko postoji ikakvo neslaganje oko toga da li institucije prelaze svoje ovlasti, Dayton daje odgovor na to pitanje: neka sud odluči. U  članu 6, stav 3(b), stoji:

Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg drugog suda u BiH.

To je jednostavan jezik.  Ustavni sud je vrhovna institucija koja donosi konačne odluke o svim pravnim pitanjima koja se odnose na Ustav.  Nije bitno da li je inicijalnu presudu donio sud u Federaciji, RS, ili u nekoj općini.  Razumijem da ljudi ne vole gubiti u sudovima, ali je to, kao i poštivanje tih presuda, dio života u demokratskoj državi koja poštuje vladavinu prava.

Ali kad ljudi gube, onda napadaju sudije, naročito strane sudije u Ustavnom sudu. A njihovo je prisustvo također dio Daytona (član VI(1)(b)) i ima smisla. Bosanskohercegovački sudovi tumače zakonodavstvo Evropskog suda za ljudska prava te je važno imati u sudu sudije koji su stručnjaci u toj pravnoj oblasti. Debata oko učešća stranih sudija u donošenju presuda u bh. predmetima ustvari je debata oko toga da li da se uključe prije ili kasnije. U Daytonu je odlučeno da se ljudima omogući da što prije ostvare svoja prava, a ne da moraju čekati. Malo je sumnje u to da li je BiH imala koristi od učešća stranih sudija u radu njenog Ustavnog suda i SAD ne podržavaju njihov odlazak.

Ali ako ljudi misle drugačije onda se ovo pitanje može rješavati kada se BiH bude ocjenjivalo na njenom putu ka EU. No ne mislim da je još vrijeme za to.

Mnogi upiru prstom u nedostatke Daytonskog ustava kao izvor problema koje BiH ima danas. Znam da Daytonski ustav nije savršen, ali on je bio dio sveobuhvatnog dogovora kojim je zaustavljen rat i koji to stanje održava do danas – za razliku od skoro svakog drugog sukoba koji je izbio u isto vrijeme. Lako je kritičarima Daytona na to zaboraviti. Ali ne smijemo zaboraviti ni da je tokom perioda odmah nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, došlo do značajnog, velikog napretka – od obnove ratom razorene zemlje do izgradnje državnih institucija neophodnih za put zemlje ka evro-atlantskim integracijama. Dayton nije problem, problem su politički lideri ove zemlje.

 

OHR

Želim se sada osvrnuti na lažne tvrdnje o Uredu visokog predstavnika. Daytonski sporazum uključuje i Aneks 10 u kojem Strane “traže imenovanje visokog predstavnika” koji bi imao “krajnje ovlasti…za tumačenje ovog sporazuma u vezi sa civilnom provedbom mirovnog rješenja.” To uključuje i takozvane bonske ovlasti koje predstavljaju plenarne i dalekosežne ovlasti koje on može i treba koristiti kad je neophodno. Kada to uradi, SAD će ga podržati.

Neki kažu da Vijeće sigurnosti UN mora imenovati visokog predstavnika. To je pogrešno. Prema Daytonskom sporazumu, Vijeće sigurnosti UN ne odlučuje ni o prisustvu međunarodnih trupa ni o OHR. Kada je generalnom sekretaru UN postavljeno ovo pitanje prošlog jula, on je dao jasan i konačan odgovor: Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira je tijelo koje je relevantno za imenovanje visokog predstavnika. Svaki drugi odgovor je potpuno pogrešan.

 

ŠTA JE RIZIK?

Sve lažne tvrdnje koje dovode u zabludu imaju jasan cilj: podrivanje mirovnog sporazuma uključujući državne institucije, te omogućavanje nekima da ostanu na vlasti bez obzira na cijenu koju će platiti obični građani. Karadžić, Krajišnik i ostali pokušali su primijeniti isti pristup devedesetih godina prošlog stoljeća. Mi to nećemo dozvoliti. Ponoviću ono što je ambasador Murphy rekao: Sjedinjene Države odlučne su u svojoj podršci teritorijalnom integritetu, suverenitetu i multietničkom karakteru Bosne i Hercegovine.

Lideri bi trebalo da omoguće pomirenje, postižu kompromise i rade na ekonomskom prosperitetu koji građani BiH žele i zaslužuju. Umjesto toga, političari nacionalisti pokušavaju oslabiti institucije, prijete otcjepljenjem ili rasplamsavaju plamen nepovjerenja i podjela.

Zašto to rade? Brojne su studije, jedna za drugom, pokazale da se bh ekonomija guši pod teretom političke nestabilnosti. Teško je ne primijetiti da dok se velika većina građana bori da sastavi kraj s krajem, neki politički lideri i njihove porodice postaju svakodnevno sve bogatiji.

A odakle im novac?

BiH prikuplja prihode koji su među najvećima prema učešću u BDP u svijetu. Umjesto da se njime finansiraju kvalitetne javne usluge, novac nestaje u privatnim džepovima  ili se koristi za održavanje velikih mreža političke podrške. Javni sektor obezbjeđuje 44% svih formalnih radnih mjesta u BiH, što predstavlja jednu od najvećih brojki u Evropi. Uposleni u javnom sektoru ili oni koji se oslanjaju na njega očekujući ugovore sa vladinim tijelima postaju dužnici političkih lidera i političkih stranaka. Ishod toga je da građani BiH jesu u situaciji u kojoj su i njihova politička i ekonomska sloboda ograničene, jer odluke donose politički lideri koji nisu zainteresovani za promjene neophodne da bi se ljudima za koje tvrde da ih predstavljaju pomoglo ili da bi BiH napredovala u procesu evroatlantskih integracija.

Uzmimo nekoliko aktuelnih primjera. Supruga predsjednika SDA nedavno je smijenjena sa pozicije direktorice Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu, jedne od najvećih bolnica u zemlji. Tokom njenog mandata, doktori su bili izloženi pritisku da podrže SDA ili su uklanjani sa rukovodećih pozicija na kojima su bili. Agenda je bila fokusirana na politiku, ne na brigu o pacijentima. SDA je takođe učestvovala u ozloglašenom slučaju sa respiratorima, a kada su bili na vlasti, lideri SDA su eksploatisali BH Telecom za ostvarivanje lične dobiti i za jačanje sopstvenih mreža podrške.

U energetskom sektoru vidimo da lider HDZ BiH Dragan Čović blokira Južnu interkonekciju, gasovod prirodnog gasa prema Hrvatskoj. On bi da zamijeni operatera sistema prenosa – etabliranu kompaniju u vlasništvu Federacije koja ima tehničku ekspertizu, resurse i projektnu dokumentaciju za izvedbu projekta – trenutno nepostojećom kompanijom koja bi bila pod  njegovom kontrolom i za njegovu političku i finansijsku korist. To je cinizam i protiv je javnog interesa.

Na zidu moje kancelarije je fotografija obnovljenog starog mosta u Mostaru kao podsjetnik na činjenicu da neke stvari jesu popravljene, ali Grad Mostar je i dalje podijeljen, zaglavljen u podijeljenoj prošlosti. Lider koji je istinski posvećen evropskoj perspektivi BiH poduzimao bi korake da zacijeli rane iz prošlosti i promovira pomirenje. Dragan Čović se tako ne ponaša, a mladi ljudi napuštaju Hercegovinu tražeći bolje šanse drugdje.

A naravno, Milorad Dodik i njegov SNSD već godinama usmjeravaju ugovore prema članovima njegove porodice i prijateljima. Brojne su optužbe o nedoličnom ponašanju u raznim granama industrije u RS, od nekonkurentnih ugovora koji su na sumnjiv način dodijeljeni kompanijama pod kontrolom njegove porodice do sankcionisanog medija gospodina Dodika, ATV.

Nakon što je stupio na poziciju, gospodin Dodik sam je sebi dodijelio sredstva u iznosu od 56,5 milijuna KM (28,7 miliona dolara) za ured predsjednika RS, što je povećanje od više od 400 posto u odnosu na prethodnu godinu. U isto vrijeme, gospodin Dodik traži dodatna sredstva izvan institucija vlasti Bosne i Hercegovine. Nakon mjeseci očajničkih pokušaja da osigura sredstva iz izvora kao što su Rusija, Mađarska i NR Kina, gospodin Dodik izvršio je pritisak na lokalne banke da pruže novčanu podršku izdavanjem domaćih obveznica. One su ekvivalent visokokamatnim zajmovima. To nije održivo. Glasači u RS imaju pravo znati koliko duguju, na šta će se sredstva potrošiti i kako će se vraćati – uključujući i to da li je neka od kompanija ili imovina koju RS ima upotrijebljena kao zalog. Oni koji osiguravaju ovaj novac treba da znaju da mi sve pažljivo pratimo. Ne treba da uzimaju zdravo za gotovo da će im novac biti vraćen ili da će moći uzeti zalog.

Ove finansijske smicalice razlog su fokusa sankcija SAD ne samo na antidaytonsko ponašanje i aktivnosti, nego  i na političare, članove njihovih porodica i saradnike koji se bogate zahvaljujući političkim pozicijama na kojima se nalaze. I dalje ćemo koristiti svoje ovlasti kada su prijetnji izložene sigurnost i stabilnost BiH, kada postoji značajan rizik opstrukcije provođenja Daytonskog mirovnog sporazuma ili vjerodostojni dokazi o korupciji.

 

PRIJEDLOG

Ovo me navodi da dam jedan prijedlog: sposobnost BiH da omogući četiri oblika slobode koji postoje u EU – slobodu ljudi, roba, usluga i kapitala – treba povećati. To podrazumijeva donošenje mjera kojima bi se zaustavilo međusobno favorizovanje koje je isuviše tipično za ovdašnju politiku, kao što je nedavni iznimno manjkav Sporazum iz Laktaša.  Treba odustati od raznih vrsta veta koji su smetnja funkcionisanju, prestati tražiti novac izvan institucija pod netransparentnim uslovima, te okončati prijetnje teritorijalnom integritetu BiH.

To neće biti lako jer znači prihvatanje postepenih promjena, korak po korak, shvatanje da savršeno ne bi trebalo biti neprijatelj dobroga, i pravljenje kompromisa. Idealno bi bilo kada bi se domaći političari mogli oko ovog pristupa usaglasiti i uskoro proizvesti rezultate. Vrijeme brzo prolazi.

 

ŠANSE

Ovo me vraća na sadašnje šanse za BiH. Odluke koje su donijeli šefovi država članica NATO na Madridskom samitu 2022. predstavljaju za BiH šansu da gradi puno čvršći odnos sa NATO savezom.

I ponuda EU je realna. Pristup jedinstvenom tržištu može značiti trenutačnu ekonomsku dobit. Zemlje koje su ušle na jedinstveno tržište u ovom stoljeću imaju trostruko veći prihod od prihoda koji su imali prije ulaska. Konačno, BiH može ući i u EU i dobiti pristup podršci koja se daje. Prema jednom od mjerenja, prosječan iznos koji EU šalje zemljama članicama je oko 4000 eura po glavi stanovnika; za Zapadni Balkan taj iznos je sada 123 eura po glavi stanovnika.

Od 1995, Sjedinjene Države investirale su ogroman ljudski i novčani kapital u BiH s ciljem jačanja njenih institucija i njene odbrane od aktera – unutarnjih i vanjskih – koji bi željeli da je podijele ili unište. Građani BiH mogu računati da će Sjedinjene Države ostati opredijeljene za naše partnerstvo sa BiH, bilo da se radi o suočavanju sa političkom nestabilnošću unutar BiH ili o akutnoj prijetnji malignih aktera izvan BiH.

Prije nego što završim, želim još jednom naglasiti koliko svi mi imamo sreće što je ambasador Michael Murphy na čelu Američke ambasade u Sarajevu. Zahvalan sam mu za neumoran rad, duboko razumijevanje ove zemlje i posvećenost jačanju stabilnosti i sigurnosti zemlje kao i njenom napredovanju na evro-atlantskom putu. On svaki dan pokazuje kolika je posvećenost Sjedinjenih Država Bosni i Hercegovini. Sa svoje pozicije mogu reći da on radi sjajan posao u promociji politike SAD i podršci BiH dok zemlja nastoji prevazići neke od najvećih problema s kojima se suočava od rata 1992-1995. i važan geopolitički trenutak s kojim smo danas suočeni.

Sjedinjene Države posvećene su BiH. Ovdašnji lideri treba da postignu kompromis, odbiju korupciju i okončaju etnonacionalizam. Oni treba da rade u korist građana ove zemlje. Ništa od ovoga nije lako niti se može brzo uraditi, ali ja zaista vjerujem da BiH može svim svojim građanima ponuditi bolji, sigurniji i prosperitetniji život.