Hvala Coca Coli HBC Adria na pozivu da prisustvujem ovom događaju, naročito generalnoj direktorici Ruži Tomić Fontana.
Također želim zahvaliti Coca Coli koja je preko 25 godina istinski partner Misije SAD u BiH. Ponosan sam što je Coca Cola, koja je pravi američki brend, bila jedan od osnivača Američke trgovinske komore 2001. godine. AmCham ima mandat da pomaže poboljšanju poslovne klime u BiH i promovira najbolje američke prakse, što Coca Cola svakako čini. Coca Cola je primjer transparentnosti, odgovornosti i kvalitetne uprave u svojoj poslovnoj praksi. Coca Cola je takođe učestvovala u “Poslovnom vijeću za obrazovanje” Ambasade SAD koje je okupljalo poslovne lidere iz cijele zemlje da bi razgovarali o poboljšanju obrazovnog sistema BiH i boljoj pripremi učenika i studenata za ulazak na tržište rada.
Na kraju, Coca Cola je redovan sponzor našeg godišnjeg prijema povodom Dana nezavisnosti. Hvala vam za sve to.
Coca Cola doprinosi zajednici na više načina, ne samo kroz svoju investiciju od 50 miliona dolara u punionicu. Naprimjer, njene brojne inicijative vezane za korporativnu odgovornost prema društvu uključuju programe fokusirane na odgoj radne snage za budućnost. Ljetni pripravnički program ove kompanije investicija je u mlade ljude u BiH, a njen Program za osnaživanje mladih sprema ih da budu konkurentniji na tržištu rada. U nedavno provedenoj anketi, mladi u BiH naveli su jaz između kvalitete obrazovanja i onoga što je potrebno da bi se uspjelo na današnjem tržištu poslova kao jedan od ključnih problema s kojim se suočavaju. Ovakva nastojanja daju šansu mladim ljudima u BiH da eliminišu taj jaz i grade svoju budućnost baš ovdje.
Sve što sam dosad istakao samo ilustruje kako ulaganje američkog privatnog sektora može biti snaga za dobrobit BiH. Time se ističe da visokokvalitetne direktne strane investicije kompanija poput Coca Cole i drugih američkih kompanija mogu u ovu zemlju donijeti puno više od kvalitetnih radnih mjesta.
BiH ima bogat ekonomski potencijal. Ima liberalni trgovinski režim i pojednostavljene poreske strukture, može se pohvaliti obrazovanom radnom snagom koja većinom tečno govori engleski jezik, a graniči i sa jednom od najvećih i najdinamičnijih ekonomija svijeta, Evropskom unijom. Ali, sve ove činjenice, same po sebi nisu dovoljne za ekonomski razvoj potreban da bi BiH imala životni standard u kojem uživaju preko granice, u EU.
Kao što vam je poznato, BiH je teško mjesto za poslovanje stranih investitora. Kompanije koje to žele, moraju ispitati potencijalne rizike i uporediti ih sa drugim tržištima. I biću iskren: BiH ih ne prati uvijek. Oko 250 miliona dolara direktnih stranih investicija došlo je iz Amerike u BiH od 1996. To je dobro, ponosni smo na doprinos američkih kompanija privredi BiH, ali moglo bi i bolje.
Potrebno je raditi – potrebno je da rade vaši politički lideri, vaše institucije vlasti (na svim nivoima), kao i sam privatni sektor da bi se poboljšala poslovna klima u zemlji. Prioritet bh političkih lidera naročito mora biti da se kompanijama olakša da ovdje uspiju.
Dozvolite da pomenem nekoliko konkretnih koraka koje vladini zvaničnici mogu napraviti u tom pogledu.
Prvi korak je da Federacija završi racionalizaciju registracije preduzeća i administrativnih procesa. Previše je birokratije. Republika Srpska je napravila sistem u kojem na jednom mjestu možete završiti registraciju firme skoro prije deset godina. Vlasnici kompanija u Federaciji čekaju od 2016. da Federacija to uradi. One-stop-shop u Federaciji smanjio bi broj potrebnih koraka u registraciji preduzeća na pola, a administrativne troškove za 15%. Davno se to trebalo dogoditi.
Uporedo sa racionalizacijom, registracija firmi i ostali administrativni procesi moraju se digitalizirati.
Vijeće ministara BiH usvojilo je novi nacrt Zakona o elektronskom potpisu 2019, ali on nikada nije prošao Parlament BiH jer mu se opiru političari iz RS. Njegovo usvajanje bi pomoglo kompanijama širom zemlje, uključujući RS. U ovom trenutku historije BiH, težnja za prosperitetom bi trebalo da nadvlada petparačku politiku.
Drugi korak je poboljšanje pravnog i regulatornog okruženja u kojem kompanije posluju.
Nekonzistentnost određenih propisa širom BiH komplikuje poslovanje ovdje, što opet utiče loše i na domaće i na strane kompanije. Usklađivanje propisa u BiH sa legislativom EU neophodno je da bi se pomogao ekonomski rast i oslobodio potencijal zemlje za buduća ulaganja. Vlasti u Federaciji i RS moraju također završiti reformu u oblasti rada i penzija da bi se olakšao teret koji nose poslodavci. A entiteti i država moraju u potpunosti provesti nove zakone o stečaju i intelektualnoj svojini.
Treći korak odnosi se na rješavanje sporova. Čak i kod najboljih zakona, sporovi su dio poslovanja.
Arbitraža je alternativa investicijskim sporovima, ali Arbitražni sud pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH treba zakone i propise koji zadovoljavaju međunarodne norme i standarde, kao i bolje obučene arbitratore. Reforma Zakona o parničnom postupku koji reguliše arbitražu takođe je nešto što moraju uraditi BiH i njeni entiteti. Sadašnji sistem je fragmentiran, pa bi jedan arbitražni zakon bio blagodat za lokalne i strane investitore.
Za pitanja izvan opsega arbitraže, investitori treba da budu sigurni da će pravosudni sistem zaštititi njihovu imovinu i investicije. Neriješeni predmeti moraju biti riješeni, sudije moraju poznavati komercijalnu materiju, a sudovi zahtijevati više transparentnosti i odgovornosti. Iskreno, problemi BiH su najakutniji u ovom dijelu. Povjerenje javnosti u pravosuđe, uključujući i povjerenje kompanija, na najnižem je nivou do sada i za to postoji dobar razlog.
Uvijek iznova svjedočimo da agencije za provedbu zakona, tužioci i sudije rade u ime mreža pod političkom patronažom ili za ličnu korist.
Konačno, četvrti korak odnosi se na stvaranje prostora za privatni sektor. U BiH, preko 500 javnih preduzeća nastavlja istiskivati privatno poduzetništvo.
Mreže političke patronaže pokreću rast neučinkovitog i prenapuhanog javnog sektora zemlje, iscrpljujući ekonomiju i gušeći ulaganja i razvoj. Lideri treba da ponovno pokrenu, u dobroj vjeri, proces privatizacije javnih preduzeća. Zakon o javno-privatnom partnerstvu koji nije proveden ni na državnom ni na entitetskim nivoima također bi mogao pomoći ovu vrstu partnerstva u vezi sa prioritetima kao što su veliki infrastrukturni projekti.
Ova četiri koraka bi značajno poboljšala poslovnu klimu u BiH, ali oni sami nisu dovoljni. Endemska korupcija nastavlja pustošiti zemlju i ako se to ne promijeni, ona će ubiti ekonomsku budućnost BiH.
Korupcija povećava troškove i rizike poslovanja. Ona ima korodirajući efekat na širu poslovnu klimu. Odvraća strane investicije, guši ekonomski rast i razvoj, izobličuje cijene i podriva vladavinu zakona. Predugo već politički lideri stoje na putu onome što treba uraditi da bi se riješio problem korupcije.
Nakon dugog zastoja, BiH je konačno usvojila reformu javnih nabavki, ali ocjena rezultata je 3-, a ne 5+. Usvojeni zakon je razvodnjen i još uvijek ugovorni proces izlaže nedozvoljenom utjecaju. BiH oklijeva u ažuriranju zakona za borbu protiv pranja novca i sada se suočava sa veoma realnom prijetnjom da bude vraćena na Sivu listu Radne grupe za finansijsko djelovanje. Ovo je korak u pogrešnom smjeru koji će imati utjecaja na međunarodne finansijske transakcije i poslati značajnu poruku stranim investitorima da budu na oprezu. U širem smislu, političari i dalje blokiraju usvajanje zakona za sprečavanje sukoba interesa na državnom i entitetskom nivou.
U svakom od ovih primjera, siguran sam da u manifestima i izjavama vezanim za izbore 2018. možete pronaći obećanja političkih stranaka da će se uhvatiti u koštac s ovim problemima ili barem obećanja da će poboljšati poslovno okruženje. Pa se onda postavlja pitanje zašto je tako malo urađeno nakon četiri godine.
Na kraju, pogriješio bih kada ne bih ovdje spomenuo političke izazove.
Političko prepucavanje, etnonacionalistička retorika i nastojanja da se podrivaju, obstruiraju i blokiraju državne i entitetske institucije stvaraju političku nesigurnost za poslovanje koja se ne može tolerisati.
Dvostruka priroda predloženih paralelnih institucija sa sjedištem u RS komplikuje investiranje i stvara regulatornu i zakonsku konfuziju. Potencijalni investitori i kompanije dovoljno su mudri da dvaput promisle prije ulaska na ovakvo tržište.
Stabilna i sigurna Bosna i Hercegovina koja provodi reforme s ciljem napredovanja ka evroatlantskim integracijama ključna je za poboljšanje poslovnog okruženja, kao i ukupnog imidža zemlje među američkim i ostalim stranim investitorima. Putovanje u Brisel možda traje dugo, duže nego što bi mnogi, uključujući i SAD, željeli, ali koristi od reformi na čiju provedbu poziva EU vidljive se odmah.
Kada američke kompanije shvate da BiH poduzima ozbiljne korake da poboljša svoju poslovnu klimu, smanji korupciju i okonča političku nestabilnost, biće veća vjerovatnoća da će ulagati ovdje.
Sjedinjene Države su partner koji je posvećen BiH i ovdašnjem privatnom sektoru. Smatramo da je ekonomija u razvoju podstaknuta privatnim sektorom ključ budućeg uspjeha zemlje, a uložili smo značajno vrijeme i resurse da bi BiH postala bolje mjesto za poslovanje. Budite sigurni da će Američka ambasada i dalje podržavati Coca Colu i druge američke investitore, izvoznike i brendove koji doprinose ekonomskom razvoju vaše zemlje.
Zauzvrat, apelujem na respektabilne američke kompanije poput Coca Cole da iskoriste svoj utjecaj i lobiraju kod lidera i zvaničnika da ubrzaju provedbu reformi koje su neophodne za razvoj privatnog sektora. Baš sada, kada su sve oči u zemlji uprte u oktobarske izbore, savršen je trenutak da se progovori o tome kako ekonomiju ove zemlje povesti naprijed.
Investitori treba da iskreno govore o korupciji i nefunkcionalnosti vlasti i načinu na koji one utiču na njihovu mogućnost poslovanja u BiH. Što nas više govori o tome kako korupcija lišava građane njihove budućnosti, više će glasača zahtijevati odgovornost i promjenu. Sada je vrijeme za angažman.
Hvala vam još jednom što ste me pozvali. Coca Coli želim kontinuirani uspjeh, a možete biti sigurni da će Ambasada SAD nastaviti podržavati vaše poslovanje u Bosni i Hercegovini.