Ministri, ambasadorice Bodonyi, ambasadorice Sinanoglu, uvaženi gosti:
Dok se 190 zemalja priprema za COP 21 događaj u Parizu naredne sedmice, mi smo se danas sastali da govorimo o tome šta klimatske promjene znače i da pažnju fokusiramo na to kako ostvariti uspjeh u Parizu i ovdje u BiH.
Mislim da je na početku bitno podsjetiti se kako su COP događaji počeli. Okvirna konvencija UN o klimatskim promjenama (UNFCCC) je međunarodni ugovor o zaštiti okoline kojem su pristupile gotovo se zemlje na svijetu, a koji je dogovoren na Konferenciji o okolišu i razvoju UN, neformalno nazvanoj “Samit Planete Zemlje,” koji se održao u Rio de Janeiru od 3. do 14. juna 1992.
Ljudi često čuju termin “klimatske promjene” i pomisle da govorimo o ledenim kapama ili o šteti koja se nanosi staništima pčela ili polarnih medvjeda. Koliko god ozbiljni bili ovi problemi, ovdje se također radi o uticaju klimatskih promjena na ljude na cijeloj planeti i na njihove živote.
Kao nikada do sada, naučnici detaljno prate velike suše, značajno povečanje nivoa mora i veliki broj poplava u svijetu. Devetnaest od 20 najtoplijih godina u istoriji zabilježeno je u protekle dvije decenije. Na svojoj web stranici NASA je postavila tabelu na kojoj se vidi da u proteklih 650.000 godina količina ugljen dioksida u atmosferi nikada nije bila na nivou na kojem se nalazi od 1950. godine.
Čini se da će ova godina biti najtoplija od svih. Ljudi širom svijeta bore se sa ovim problemima. Građani BiH su se lično uvjerili u efekat klimatskih promjena nakon prošlogodišnjih velikih poplava i ovogodišnje suše. Ne smijemo se zavaravati – ove promjene utiču na sve zemlje jer ekstremni vremenski uslovi prijete cjelokupnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Klimatske promjene će zauvijek promijeniti geografske karakteristike zemalja širom svijeta ukoliko stvari ne uradimo na pravi način. Suština problema klimatskih promjena je naš opstanak na ovoj planeti.
I ne suočavamo se samo sa ozbiljnim ekološkim izazovima. Moramo se pripremiti na potencijalne socijalne, ekonomske i političke posljedice uzrokovane štetama nanesenim usjevima, nedostatkom vode, glađu i epidemijama zaraznih bolesti. To će najviše osjetiti najsiromašniji koji imaju najmanju sposobnost prilagođavanja.
Kao što je naš državni sekretar nedavno rekao govoreći o klimatskim promjenama: “Decenije naučnih istraživanja nam bez sumnje ukazuju na činjenicu da ljudi direktno uzrokuju i ubrzavaju klimatske promjene i da, ukoliko sada ne poduzmemo hrabre korake da se odreknemo industrije koja emituje stakleničke plinove, suočićemo se sa nepopravljivom štetom našem životnom okruženju, infrastrukturi, proizvodnji hrane, vodosnabdjevanju, nivou mora, možda i samom životu.”
Prirodne katastrofe uzrokovane klimatskim promjenama također rezultiraju velikim troškovima. Obnova nakon katastrofa mjeri se milionima – čak i milijardama – tako da se moramo bolje pripremiti za ove pojave.
Dobra vijest je da nije kasno da se smanje emisije, umanji šteta i iskoriste ekološke, ekonomske i sigurnosne prednosti radi čišće budućnosti u kojoj će se koristiti zelena energija. Naravno, energetska politika je ključna u ovom segmentu i što prije pređemo na privredu sa manjom emisijom stakleničkih plinova i vodimo svijet u skladu sa novim tehnologijama koje će postići takav efekat, tim prije ćemo u potpunosti riješiti ovaj problem.
Postoje rješenja za budućnost. Priča sa naslovnice magazina Time od 2. novembra govori o fuzijskoj energiji i sve većim nastojanjima privatnog sektora u Americi da bude konkuretan velikim projektima u ovoj oblasti koje finansiraju vlasti ili kreiraju univerziteti. Iako je udaljena decenijama, fuzijska energija ima potencijal da nas zauvijek riješi potrebe za korištenjem fosilnih goriva – ona bi nam osigurala izvor energije koji ne bi uzrokovao nikakvo zagađenje i od kojeg ne bi bilo mnogo otpada.
Izazovi su ogromni – temperature od 100 miliona stepeni Celzijusa, nevjerovatne brzine, vrijeme koje se mjeri jednim milijarditim dijelom sekunde…ali, sve veći broj naučnika smatra da je to moguće postići u narednih nekoliko decenija. S druge strane, Bill Gates je izdvojio dvije milijarde američkih dolara za istraživanje nuklearne fisije. U dva nedavno objavljena članka u časopisu Atlantic piše da je uvjeren da su klimatske promjene problem broj jedan sa kojim se suočavamo u svijetu i da nam je najbolja šansa da ga riješimo “inovacijama koje ćemo nevjerovatnom brzinom provoditi.”
Istovremeno SAD su u mandatu predsjednika Obame poduzele značajne korake u zemlji da smanje zagađenje uzrokovano emisijom stakleničkih plinova. Od početka njegovog mandata, količina energije proizvedene u vjetroelektranama se utrostručila, dok se količina solarne energije povečala za dvadeset puta, a količinu emisije štetnih plinova sveli smo na najniži nivo u protekle dvije decenije.
Pred skup u Parizu, SAD su se obavezale na ambiciozan plan da do 2025. godine smanje emisije za između 26 i 28 odsto u odnosu na 2005. godinu. Od svih zemalja na svijetu, SAD su najznačajnije smanjile nivo zagađenja uzrokovanog stakleničkim plinovima.
Ovo je globalni izazov sa kojim se mora suočiti svaka zemlja. Jedan od naših ciljeva u Ambasadi SAD je da pomognemo BiH da ispuni svoje energetske ciljeve. USAID-ov projekat Energy Investment Activity pruža tehničku podršku vladinim institucijama u BiH i operaterima termoelektrana c ciljem izrade planova za smanjenje štetnih emisija.
Ovo je vrijedan projekat koji će rezultirati značajnim smanjenjem zagađenosti, posebno značajnim smanjenjem emisija sumpor-dioksida, koji će biti umanjen za oko 95% u narednih deset godina. Entitetski planovi za smanjenje štetnih emisija biće objedinjeni u Nacionalni plan za smanjenje emisija do decembra ove godine, što je zahtjev Energetske zajednice.
USAID-ov plan energetskih aktivnosti za smanjenje emisije stakleničkih plinova u BiH uključuje i neke druge aktivnosti. Prvo, radi se na izradi šema za obaveznu energetsku efikasnot u BiH kojim će se osigurati značajni finansijski mehanizmi, potencijalno i do 50 miliona dolara godišnje, za provedbu mjera energetske efikasnosti.
Investiranjem u energetsku efikasnost na ovom nivou, BiH će značajno smanjiti emisiju stakleničkih plinova, posebno ugljen-dioksida. Drugo, USAID također radi na neophodnim regulativama radi integrisanja obnovljivih izvora energije u energetsku mrežu.
Konačno, ovim projektom se pruža podrška malim i srednjim preduzećima za razvoj obnovljive energije zasnovane na korištenju biomase od otpadnih materijala u poljoprivredi, stočarstvu i drvnoj industriji, što također smanjuje emisiju stakleničkih plinova, poput metana.
Dok nastavljamo pružati podršku BiH da postigne ciljeve u oblasti energetike i zaštite okoliša, želim odati priznjanje entitetima i fondovima za zaštitu okoliša na njihovoj izvrsnoj saradnji. Bilo bi dobro da se dodatno poboljša saradnja po pitanju aktivnosti u oblasti zaštite okoliša koje utiču na život svih građana u BiH a koje se ne tiču samo energetske potrošnje. Ovdje se radi o ozbiljnim pitanjima nelegalne sječe šume, upravljanja otpadom i zagađenja zraka. Ova pitanja direktno utiču na živote i zdravlje svih u BiH i vlasti moraju raditi na njihovom rješavanju.
Izazovi u zaštiti čovjekove okoline u oba entiteta zahtjevaju strateški zajednički pristup jer ova pitanja ne poznaju granice. Entiteski dogovor o strategiji u oblasti energetike i zaštite okoliša omogućio bi entitetima pristup investicijama i IPA fondovima EU koji neće biti dostupni dok se ovaj dogovor ne postigne. Entitetski fondovi za zaštitu okoliša također imaju važnu ulogu, na primjer, usvajanjem Zakona o fondu za zaštitu okoliša i energetsku efikasnost u Federaciji povećao bi se stepen transparentnosti i efikasnosti fonda u kantonima, te bi fond mogao nastaviti sa izvrsnim aktivnostima koje već provodi.
Kada pogledamo zadatke koji su pred nama i kada znamo koliki je ulog, postaje jasno da moramo “zasukati rukave” i marljivo raditi na postizanju dogovora u Parizu. Novi dogovor o klimatskim promjenama bio bi istorijski korak i ovo pitanje je na vrhu liste prioriteta SAD.
Njime bi se, po prvi put, uspostavio ambiciozan, pravedan, održiv režim rješavanja problema klimatskih promjena koji bi se odnosio na sve zemlje i fokusirao na smanjenje emisije stakleničkih plinova i uspostavu sistema zaštite. Uključivao bi jasne mjere za utvrđivanje odgovornosti i osigurao bi stalnu finansijsku i tehničku podršku onima kojima je potrebna. Takav sporazum bi također poslao snažnu poruku finansijskim tržištima i svim ljudima da su svjetski lideri posvećeni rješavanju problema klimatskih promjena.
Sporazum bi nas izveo na put “dekarbonizacije” svjetske ekonomije u narednom stoljeću, što bi bilo od koristi našoj djeci i unucima. Dogovor se može postići u Parizu ukoliko budemo mudri, spremni na kompromis i ukoliko budemo radili zajedno. Sve je jasnije da naši životi zavise od ovog dogovora, pa čak i naš opstanak na ovoj planeti.
